Šibeniski šljivar

May 25, 2017

Ove godine smo odlučili započeti sadnju i njegovanje stare autohtone sorte "Šibeniski šljivar". Ovo je prva godina da se s njom bavimo komercijalno te nam je za početak u planu istražiti u kojim se uvjetima najbolje razvija.

Po sjećanju naših starih ta se rajčica u prošlosti nije sadila već je rasla iz godine u godinu isključivo samonikla iz vlastitog sjemena.

 

Sažeti opis

Šibenski šljivar je rajčica niske, determinantne stabljike grmolikog izgleda. Internodiji su kratki, bez izraženije obojenosti antocijanom. Listovi su relativno mali, neparno perastog oblika sa srednje dugačkom peteljkom i malim, blago urezanim liskama romboidnog oblika i zašiljena vrha. Liske su sivkastozelene boje bez posebno izraženog sjaja. Biljke su izuzetno visoke fertilnosti. U uobičajenom se sklopu po biljci oblikuje desetak jednostavnih grozdastih cvatova s po 6–8 cvjetova iz kojih se većinom oblikuju i plodovi. Plodovi su sitni, uglavnom mase 35–50 g. Ovalno do blago uzduženog su oblika, ujednačene intenzivno crvene boje. Nemaju izraženo koljence na peteljki ploda pa se lagano beru bez nje. Veoma su čvrsti, visokog sadržaja suhe tvari pa se nakon berbe mogu duže čuvati. Imaju po dvije sjemene pregrade. Sorta je visoke tolerantnosti na stresne uvjete i najraširenije bolesti pa se uspješno može koristiti u ekološkoj proizvodnji. Tradicionalno se najviše koristi za preradu u domaćinstvima ukuhavanjem i sušenjem.

 

Rasprostranjenost i status populacije

Šibenski šljivar se kao autohtona sorta rajčice specifičnih karakteristika uzgaja u veoma ograničenom obimu u šibenskom i rubnom dijelu zadarskog zaleđa. Zbog uvođenja u proizvodnju hibrida koji u intenzivnijim uvjetima uzgoja daju više prinose, populacija je ugrožena od nestajanja, a trend je izrazito silazan. Tijekom 2012. godine provedena su neophodna istraživanja populacije potrebna za detaljan morfološki opis temeljem kojeg je sorta šibenski šljivar upisana na Sortnu listi Republike Hrvatske kao čuvana sorta, čime je omogućena proizvodnja i trženje njenog sjemena, što je preduvjet opstanka i širenja populacije.

 

Povijest nastanka i gospodarska vrijednost

Rajčica, kultura Novoga svijeta u Europi se počela uzgajati i koristiti za jelo sredinom 16. stoljeća, najprije u Italiji, odakle je njen uzgoj proširen u okolno mediteransko područje. Iz Italije je sredinom 18. stoljeća uzgoj rajčice proširen u Dalmaciju, što potvrđuje etimologija. Uvriježeni naziv za rajčicu u Dalmaciji je pomidor ili poma koji potječe od talijanskog naziva za rajčicu, pomodoro. Pouzdano se ne zna kakvog su oblika plodova bile prve populacije rajčice prenesene iz Italije na područje Dalmacije, no krajem 19. stoljeća u južnoj Italiji već je bio razvijen uzgoj rajčica tipa šljivara, koji se koristio za preradu i su- šenje, pa je pretpostavka da su ga upravo u to doba pomorci donijeli i u Dalmaciju. Zbog izuzetno visoke fertilnosti u uvjetima visokih temperatura te nedostatka vlage u tlu, populacija se izrazito dobro prilagodila agroekološkim uvjetima Dalmacije i održala sve do danas. Šibenski se šljivar većinom sadi u vinogradima ili obrađenim maslinicima bez posebnih mjera njege i navodnjavanja. Zbog visoke tolerantnosti na stresne uvjete uzgoja, nedostatak oborina i visoke temperature u kojima ima znatno veću fertilnost u odnosu na druge tipove rajčice, njegov uzgoj u morfološki nepromijenjenom oblik održan je kroz više ljudskih generacija. Uglavnom se uzgaja za potrebe vlastitog domaćinstva za pripremu raznih jela na bazi rajčice tijekom sezone uzgoja. Osim korištenja u svježem stanju, tradicionalni način prerade sušenjem na suncu i čuvanje sušenih rajčica u maslinovom ulju zadržan je do danas. Održava se vlastito uzgojenim sjemenom u domaćinstvima koje zbog izuzetno visokog stupnja samooplodnosti cvjetova osigurava nepromjenjivost svojstava kroz izrazito velik broj reprodukcijskih ciklusa. Po usmenoj predaji starih stanovnika šibenskog zaleđa, populacija šljivara se na tom području u nepromijenjenom obliku uzgaja više od sto godina često puta kao samonikla iz sjemena plodova otpalih prethodne godine. Iako s gospodarskog stajališta njena trenutačna vrijednost nije velika, ona bi se mogla povećati pokretanjem ekološke proizvodnje sušene rajčice na prirodan tradicionalan način i promocijom takvog proizvoda u regionalnoj gastronomiji.

 

Izvor: Tradicijske sorte i pasmine dalmacije, united nations development programme.

 

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

Istaknuti članci

I'm busy working on my blog posts. Watch this space!

Please reload

Prijašnji tekst

July 3, 2017

Please reload

Arhiva
Please reload

Pretraga
Please reload

Follow Us
  • Facebook Basic Square

    ©2016 BY POMIDORA

    Gradišće 5, Zagreb